Što je to kada se na istom mjestu nađe preko 350 svećenika, biskupa i nadbiskupa i 22 000 mladih iz Hrvatske i inozemstva?
Naravno, to je susret Hrvatske katoličke mladeži, a ove je godine, peti po redu, održan u Varaždinu.

Mladi iz moje/naše Župe bl. Alojzija Stepinca i Župe Krista Kralja zajedno su, s još 500-tinjak mladih iz župa bližih centru, krenuli 26. 4. ujutro vlakom u Varaždin.
Nakon smještaja u vagone ubrzo se mogao čuti smijeh, pljeskanje, pjevanje, a i svirka harmonike…
No, unatoč dobroj zabavi, svi smo s oduševljenjem dočekali postaju u Varaždinu. Tamo nas je dočekao naš voditelj Nenad i s njim smo krenuli do župe-domaćina. Nakon kraćeg odmora i dogovora oko tehničkih stvari, otišli smo razgledavati barokni grad Varaždin. Prva znamenitost bio je McDonald's gdje smo se dobro najeli. Poslije smo vidjeli kulu, trg i sve ostalo…
Oko 3 sata uputili smo se prema stadionu „Sloboda“. Tamo se pod geslom „Bijahu postojani…“(Dj 2,42) održavalo središnje misno slavlje, a svi su navijali za četiri postojanosti: nauk apostolski, zajedništvo, molitvu i euharistiju. Najveće oduševljenje je izazvao Thompson koji je otpjevao dvije pjesme.

Misu je predvodio kardinal Josip Bozanić, zajedno s biskupom domaćinom Josipom Mrzljakom, Marinom Srakićem, Franjom Komaricom te 16 nad/biskupa. Odličan je osjećaj sudjelovati s toliko mladih u molitvi i pjesmi. Kad već spominjem pjesmu, moram reći, da su nas naši dečki (Frano, Mario, Jagušt i dr.) oduševili svojim izvedbama. Naravno, dobro raspoloženje se nastavilo, pa je tako cijeli Varaždin mogao uživati u stihovima pjesama „Moj mali je opasan“, „Mi plešemo“, „Zeko i potočić“ i dr., dok smo se vraćali našoj župi.
Tamo su nas dodijelili domaćinima. Moja prijateljica Sandra i ja dobile smo stariju gospođu Anu koja nas je povela do svoje kuće.

Ona se pokazala kao izvrsna domaćica, i to ne kažem samo zato što nas je dobro najela (juha, 3 vrste mesa, 4 vrste kolača…) i napila te nas pozvala da dođemo kod nje kad god hoćemo (čak je rekla da će nam platiti prijevoz) već i zato jer je doista topla i otvorena osoba.
Budući da smo bile jako umorne, brzo smo otišle spavati… I spavale bismo mi još da smo mogle, ali dogovor je bio u 10 u katedrali. Uzele smo odmah svoje stvari, poslikale se s Anom i zajedno otišle u katedralu.
Prije mise župe su se predstavljale, a mi smo se predstavili pjesmom. Misu je predvodio varaždinski biskup koji nas je opet podsjetio na ustrajnost u četiri postojanosti. Nakon mise okrijepili smo se u župnom uredu.
Vrijeme do polaska vlaka prikratili smo kavom i zajedničkim druženjem. Neki su se utrkivali, neki igrali ragbi, a neki ringr-ringe-jaja, neki kartali, a neki spavali.
Pred sam polazak smo, zajedno s povjerenikom za mlade Domagojem Matoševićem (znanim još i kao Dodo), izmolili krunicu da bismo zahvalili Bogu na susretu i zamolili za sretan povratak.U vlaku su se opet igrale igre, kao npr. pogodi tko sam, pogađanje gradova, picigin (da,da, sve se može uz malo mašte! ) i dr.

I tako smo se mi sretno vratili te odlučili da idemo u Zadar za dvije godine, a dotad, nadamo se da ćemo ostati postojani.

Iva Boras