Draga braćo i sestre,

ove je godine, naša priprava za slavljenje otajstva Vazma u korizmenome vremenu, u vremenu molitve, posta i djela milosrđa, na poseban način obilježena ozračjem suočenosti s bolešću Covid-19. Nadziranje i suzbijanje te bolesti zahtijeva pridržavanje odredbi zdravstvenih djelatnika, mjerodavnih služba u društvu, uputa Hrvatske biskupske konferencije, te osobnu i zajedničku odgovornost koja se odnosi i na pojedinačne vjernike i na našu nadbiskupijsku zajednicu.

Uz one koji su izravno uključeni u zdravstvenu skrb i organizaciju društvenih služba, svatko od nas na svoj način može biti solidaran sudionik u pomaganju i u brizi za svoje bližnje, posebno u pomoći starijim i osamljenim osobama. To je ujedno i način da očitujemo svoje čovjekoljublje i domoljublje.

Ipak, kao vjernici pojedinačno i zajedno pozvani smo ponajprije – moliti. Molitva je neizostavna u našemu vjerničkom životu. Ona ima posebnu učinkovitost i za nju gotovo da ne postoje ograničenja. Pomoću molitve mi smo dionici otajstva Božje prisutnosti, sigurni smo da nas naš nebeski Otac ne ostavlja prepuštene nevoljama, nego čuje naše prošnje i vapaje. Događaje i doživljaje, kao i njihova značenja, ponekad teško procjenjujemo, ali i dalje ostajemo čvrsti u vjeri da nas naš nebeski Otac ljubi i da vidi što nam je potrebno.

Zato nastavimo moliti za ljude zahvaćene bolešću, za liječnike i zdravstvene djelatnike. Molimo posebno za obitelji, za članove koji su odvojeni i udaljeni, kao i za one koji su – u posebnim okolnostima – na drukčiji način zajedno: da ponovno otkriju vrijednost najbližih; nove oblike očitovanja ljubavi i poštovanja, strpljenja i rasta u dobru.

Hrvatski su se vjernici tijekom povijesti pred prijetnjama uvijek okupljali u molitvi Blaženoj Djevici Mariji i svojim svetim zaštitnicima. I danas na svetkovinu svetoga Josipa, Zaručnika Blažene Djevice Marije i svetoga zaštitnika naše Crkve i domovine Hrvatske, osjećam se potaknutim da vas, dragi vjernici, pozovem na intenzivniju molitvu u ovo posebno vrijeme. Uputimo Gospodinu molitvu svoga srca, moleći na one tri nakane koje su sadržane u prvim redcima molitve sv. Josipu: »Josipe, o oče sveti«, drage hrvatskomu vjerničkom puku:

1. Molimo ga da „čuva kuću i da ju posveti“, misleći na naše obitelji, našu domovinu i na čitav svijet koji je naš zajednički dom, koji je proizišao iz Stvoriteljeve ljubavi. Molimo njegov zagovor da nas zlo ne učini zlima, nego da nas Božja milost i u zlu posvećuje. Ondje gdje je svetost, ne vlada sebičnost, nego darivanje. To je tako zorno pokazao sveti Josip čuvajući i brinući se za Obitelj.

2. Molimo svetoga Josipa „da se sva obitelj složi“, da nas kao vjernike, kao nadbiskupijsku zajednicu i kao narod upućuje na osluškivanje Božje volje i na temelje sloge koja je sposobna činiti čuda, što je već toliko puta potvrđeno. Razjedinjenost i razdor, nepoštivanje bližnjih; ne gledanje obzora koji vidi onkraj prolaznosti i zemaljskoga, dovodi do slabosti obitelji, naroda i svekolikog čovječanstva.

3. Kao treće molimo svoga Zaštitnika „da se ljubav sveta množi“. Ondje gdje se nalazi kušnja znamo da je moguće pronaći i vrijednost. Umnažanje ljubavi i u ovoj je bolesti vidljivo. Ljubav je vidljiva po onima koji su najčešće nevidljivi, a žrtvuju se za druge. Zahvalno gledajući njihov primjer, tražimo načine pružanja ljubavi, počevši od najbližih.

Draga braćo i sestre, siguran sam da ćemo iz ovih teškoća, s Gospodinovom pomoći, izaći vjernički zreliji i čvršći. Na tome putu izlaska potrebni su nam i dovoljno snažni znakovi. To vidim u obnovi osobne i obiteljske molitve. Otkrijmo bogatstvo zajedničke molitve u obitelji. Neka naše obitelji uistinu budu kućne Crkve.

Toplo preporučujem molitvu Krunice Blažene Djevice Marije, kojom smo kao Crkva i narod zazivali pomoć, pouzdavali se u Gospodina i bili oslobođeni od zla i nevolja. Osim toga, prilažem i prigodnu Molitvu koju preporučujemo moliti u vremenu širenja bolesti.

Stoga ovime pozivam sve katoličke vjernike da u obiteljskom zajedništvu ili pojedinačno svaku večer mole. Svaka obitelj i pojedinci neka izaberu način na koji će živjeti taj molitveni trenutak, bio on duži ili kraći, u skladu s onim što kome najbolje odgovara.

Bilo bi lijepo da se moli uz upaljenu svijeću, pročita jedan odlomak iz Svetog pisma i razmatra Božja Riječ, eventualno otpjeva neka pjesma i moli Krunica Blažene Djevice Marije (ili neka od desetica). Vjerujem da će roditelji pritom uputiti pouku svojoj djeci, spomenuti se nekih trenutaka iz života obitelji u kojima je Bog očitovao svoju blizinu, osvježiti povijest i spomen pokojnih. To je također prikladan trenutak da se u obitelji osmisli i redovitiji način molitve jednih za druge.

Gospodin najbolje pokazuje put kojim trebamo ići u molitvi koja nas otvara djelovanju Duha Svetoga. Sigurni smo da Duh Sveti obnavlja našu vjeru, nadu i ljubav, te nas jača u nasljedovanju Isusova spasonosnoga puta Križa i Uskrsnuća.

Na sve zazivam Božji blagoslov!

Vaš nadbiskup,

+ Josip kard. Bozanić, v.r.

U Zagrebu, na svetkovinu sv. Josipa,
19. ožujka 2020. godine